Nasilje u porodici
Budući da je od najvećeg značaja prepoznati i prijaviti nasilje u porodici u samom začetku, te preduzeti potrebne mere osnaživanja oštećenog, bavićemo se prepoznavanjem nasilja u porodici, prijavljivanjem i pravnim merama koje mogu da se očekuju.
Kako je definisano nasilje u porodici?
Prema zakonu nasilje u porodici jeste „akt fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja“ (čl. 3. st.3). Zakon predviđa neposrednu opasnost od nasilja u porodici ako je „ponašanje mogućeg učinioca i drugih okolnosti proizilazi da je on spreman da u vremenu koje neposredno predstoji po prvi put počini ili ponovi nasilje u porodici“ (čl. 3. st.2).

To znači da je moguće pravno reagovati pre nego što sam čin nasilja bude izvršen ukoliko se ustanovi da čin nasilja može da usledi.
Kako prepoznati nasilje u porodici?
Nasilje u porodici je u izvesnoj meri tabu tema jer se o njoj govori tek kada uzme maha u pojedinačnim slučajevima. Najpre se stvara širi kontekst nasilja kroz vređanje, psovanje, uslovljavanje, nipodaštavanje i ometanje u svakodnevnom životu. Zatim dolazi do psihičkog nasilja kroz pretnje po život i pretnje od nanošenja telesnih povreda. Psihičko nasilje (pasivno nasilje) se teško dokazuje ukoliko nema svedoka ili pisanog traga u porukama ili mejlovima.
Psihičko nasilje često prati ekonomsko nasilje koje se uglavnom ogleda u finansijskom uslovljavanju, budući da žrtve često nisu ekonomski samostalne. Nije retkost ni da nasilnik traži/ iznuđuje novac od žrtve.
Akt fizičkog nasilja nastaje kada učinilac fizičkom snagom, oružjem ili nekim predmetom fizički povređuje žrtvu. Tada žrtve mogu proći bez vidljivih fizičkih povreda, ali i dalje postoje one psihološke (stanje akutnog stresa) koje takođe treba da se evidentiraju kod lekara.
U drugim slučajevima nastaju lakše i teže fizičke povrede. Nažalost, svake godine se beleži na desetine slučajeva nasilja u porodici sa najtežim ishodom.
Eskalacija nasilja u porodici se često dešava u vreme kada je podneta tužba za razvod braka.
Kako izgleda postupak prijave nasilja?
Nakon što ustanovi počinjeno nasilje u porodici,policijski službenik može izreći Hitnu meru(preventivne mere) za sprečavanje nasilja. To znači da:
1. Učinilac u narednih 48 časova treba da se udalji iz stana/kuće(ukoliko obe osobe žive na istoj adresi)
2. Da mu se privremeno zabranjuje da kontaktira žrtvu i da joj prilazi.
Izricanje hitne mere ne zavisi od volje žrtve i nije potrebna njena saglasnost. Hitne mere su preventivne mere protiv nasilja u porodici. Nakon 48 sati, javni tužilac može da predloži produženje hitne mere na još 30 dana, a meru može da usvoji nadležni sud. Kada dođe do produženja hitne mere policijski službenici će kontaktirati žrtvu i uručiti joj obaveštenje o produženju hitne mere.
Ukoliko dođe do kršenja hitnih mera, žrtva je dužna da o tome obavesti policiju, a u tom slučaju nasilniku sledi prekršajna prijava. Policija će prijavu podneti odmah, a sud donosi odluku po kratkom postupku, a predviđena je kazna do 60 dana zatvora. Od velike važnosti je da postoje jasni dokazi za kršenje hitnih mera kada se prijavljuje.
U nekim blažim slučajevima ne dolazi do izricanja hitnih mera ukoliko slučaj nije jasan ili postoji sumnja u njenu opravdanost. Tada se optuženi samo usmeno upozorava i savetuje.
Slučaj se prosleđuje dalje javnom tužiocu i odeljenju za nasilje u porodici Centra za socijalni rad. Centar za socijalni rad obavljarazgovor sa obe strane u sukobu i predlaže načine rešavanja sukoba, uz poseban fokus na decu u porodici.
Koraci koje treba preduzeti nakon pretrpljenog fizičkog nasilja:
• Obavestiti policiju
• Otići u Dom zdravlja/Urgentni centar radi dobijanja lekarskog izveštaja o nanetim povredama (lista povreda)
• Dati izjavu kod nadležnog policijskog službenika zaduženog za nasilje u porodici
• Obaviti razgovor sa socijalnom radnicom u Centru za socijalni rad
• Obavestiti najbliže okruženje koje će predstavljati podršku u narednim danima.

Policijski službenik će procenjivati da li je potrebno da učinilac nasilja u porodici bude priveden i zadržan ili je potrebno izreći mu preventivne mere protiv nasilja u porodici. Treba da proveri:
o Da li je nasilnik spreman da učini ili ponovi nasilje?o Da li nasilnik preti ubistvom ili nanošenjem telesnih povreda?
o Da li nasilnik ima oružije u legalnom posedu?
o Da li je nasilnik korisnik psihoaktivnih supstanci?
o Da li nasilnik ima neku psihičku bolest?
o Da li je u toku postupak razvoda braka, podele imovine ili spor oko starateljstva nad decom?
o Da li kod oštećenog postoji strah od izvršavanja ili ponavljanja nasilja u porodici?
o Da li već postoji izrećena hitna mera protiv nasilja u porodici?
Da bi se izašlo iz začaranog kruga nasilja u porodici nužno je prijaviti nasilje. To je početak rešavanja problema u kom su valjani pravni saveti važan faktor. Sa pravne strane nasilje se zaustavlja podnošenjem krivične prijave za nasilje u porodiciili podnošenjem tužbe za zaštitu od nasilja u porodici.
- Published in Porodično pravo
Razvod braka
RAZVOD BRAKA
Brak se može razvesti na dva načina. Prvi način jeste sporazumni razvod za koji je potrebno da se supružnici sporazumeju o svim pitanjima značajnim za razvod braka ( poveravanje deteta, deoba imovine, visina doprinsa za izdržavanje deteta i način održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem ), a drugi način je razvod po tužbi, ukoliko supružnici ne mogu da se usaglase oko razvoda ili oko najvažnijih pitanja vezanih za razvod.
SPORAZUMNI RAZVOD
Sporazumni razvod braka je razvod čije je osnovno obeležje saglasnost supružnika da se razvedu. Supružnici imaju pravo na razvod braka ako zaključe pismeni sporazum o razvodu. Potrebno je da supružnici uz predlog za sporazumni razvod braka obavezno podnesu i pismeni sporazum o vršenju roditeljskog prava i pismeni sporazum o deobi zajedničke imovine.
VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA
U pismenom sporazumu o vršenju roditeljskog prava supružnici se mogu dogovoriti da zajedno vrše roditeljsko pravo ili da roditeljsko pravo vrši samo jedan roditelj. Ukoliko odluče da roditeljsko pravo vrši samo jedan roditelj, sporazum mora da obuhvati sporazum o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, sporazum o visini doprinosa za izdržavanje deteta koje plaća drugi roditelj i sporazum o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem. Sud ne mora da usvoji sporazum roditelja o vršenju roditeljskog prava ako smatra da ne odgovara interesima dece već može njihove odnose urediti na drugi način.
Predlog za sporazumni razvod se podnosi nadležnom sudu u mestu prebivališta ili boravišta nekog od supružnika, odnosno u mestu njihovog poslednjeg zajedničkog prebivališta.
RAZVOD PO TUŽBI
Tužbu za razvod braka mogu da podnesu oba supružnika ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvarivati zajednica života supružnika.
Tužba se podnosi sudu u mestu gde tuženi ima prebivalište, a može se podneti i u mestu gde su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište.
U okviru postupka razvoda po tužbi predviđen je i postupak posredovanja kako bi se stranke pomirile ili postigle dogovor oko najvažnijih pitanja.
POSREDOVANJE ( MEDIJACIJA ) U BRAČNIM SPOROVIMA
Postupak posredovanja predstavlja sastavni deo postupka u bračnom sporu koji je pokrenut tužbom jednog od supružnika. Posredovanje se sastoji od dve faze i obuhvata postupak za pokušaj mirenja ( mirenje ) i postupak za pokušaj sporazumnog okončanja spora ( nagodba ). Supružnici mogu dati saglasnost samo za nagodbu. Posredovanje se ne sprovodi ako jedan od supružnika ne pristane na posredovanje, ako je jedan od supružnika nesposoban za rasuđivanje, ako je boravište jednog od supružnika nepoznato ili ako jedan ili oba supružnika žive u inostranstvu.
MIRENJE SUPRUŽNIKA
Mirenje je deo postupka posredovanja koji se sprovodi u bračnom sporu koji je pokrenut tužbom i ima za cilj da se odnosi između supružnka reše bez konflikta i bez razvoda braka.
Mirenje može da sprovodi sud, Centar za socijalni rad, specijalizovana ustanova za posredovanje u porodičnim odnosima ili bračno ili porodično savetovalište.
Ako se u postupku mirenja supružnici pomire, smatraće se da je tužba za razvod braka povučena. Ukoliko do mirenja ne dođe ili ako se jedan ili oba supružnika koji su uredno pozvani ne odazovu pozivu za mirenje, smatraće se da mirenje nije uspelo i nastaviće se postupak nagodbe.
NAGODBA
Nagodba je deo postupka posredovanja koji se sprovodi u bračnom sporu ako mirenje nije uspelo. Svrha nagodbe je da se odnos supružnika razreši bez konflikta nakon razvoda braka. Sud će nastojati da supružnici postignu sporazum o vršenju roditeljskog prava i sporazum o deobi zajedničke imovine. Nagodba će se smatrati uspelom ako supružnici zaključe oba sporazuma, a delimično uspelom ako zaključe samo jedan od ova dva sporazuma. Nagodba će se smatrati neuspelom ako jedan ili oba supružnika koji su uredno pozvani ne odazovu pozivu ili ukoliko ne postignu nijedan od dva predviđena sporazuma.
POSLEDICE RAZVODA BRAKA
Posledice razvoda braka po supružnike ogledaju se u tome da prestaju međusobna prava i obaveze koje nastaju sklapanjem braka. Supružnici čiji je brak razveden imaju pravo da odmah sklope novi brak. Takođe, mogu zadržati bračno prezime ili uzeti prezime koje su imali pre sklapanja braka. Obaveza izdržavanja supružnika prestaje razvodom braka ali se pod određenim uslovima može ustanoviti obaveza izdržavanja razvedenog supružnika. Nakon razvoda, po pravilu, nastupa deoba zajedničke imovine. Posledice razvoda braka po decu zavise od sudske odluke u kojoj je određeno sa kojim roditeljem će dete živeti, način viđanja sa drugim roditeljem i visina doprinosa za izdržavanje deteta koje plaća drugi roditelj. Može se, nakon razvoda, otvoriti mogućnost da roditelj i maloletno dete steknu pravo stanovanja na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj, pod uslovom da dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo nemaju pravo svojine na useljivom stanu i da takva odluka ne predstavlja očiglednu nepravdu za roditelja koji je vlasnik stana. Ovo je moguće samo dok je dete maloletno.

- Published in Porodično pravo